Na početku prodavatelj odnosno osoba koja vodi javnu dražbu (stečajni upravitelj, sudac, ovršitelj ili netko drugi), provjerava prisutnost dražbovatelja, je li jamčevina uplaćena pravodobno i pravilno. Plaćanje jamčevine je pri većini javnih dražbi osnovni uvjet za sudjelovanje, još više ako je predmet prodaje nekretnina. Za pokretnine plaćanje jamčevine nije uvijek obvezno, postoje slučajevi gdje je treba uplatiti i primjeri gdje to nije potrebno. U svakom pozivu na dražbu je stoga potrebno posvetiti pozornost također i uplati jamčevine. U pozivu je u pravilu vrlo precizno navedeno koliku je jamčevinu potrebno uplatiti, kako je se može uplatiti (na transakcijski račun ili u gotovini prije dražbe) i najkasnije do kada.

U slučaju da prodavatelj koji vodi dražbu odredi da određeni sudionik javne dražbe jamčevinu nije uplatio u roku ili da nije uplatio pravilni iznos, takav sudionik ne može sudjelovati na javnoj dražbi.

Potom prodavatelj predstavlja što je na prodaju, koja je početna cijena za predmet prodaje te ostale osnovne stvari, kao što su uvjeti dražbovanja i iznos povisivanja početne cijene u pojedinačnom koraku. Potom dražba može otpočeti. Ako je ponuditelja više, svatko može ponuditi više od prethodnog dražbovatelja. Na kraju, kada netko ponudi cijenu koju nijedan drugi ponuditelj nije spreman još više povisiti, svi sudionici upozoravaju se o mogućnosti povisivanja svoje ponuđene cijene. Ako do toga ne dođe, uspješan je onaj dražbovatelj koji je ponudio najvišu cijenu. U slučaju da je na dražbi samo jedan dražbovatelj, često može kupiti predmet prodaje po početnoj cijeni.